Aspirin - kao glavni i odgovorni urednik

mog postojanja u poslednjih nedelju dana

ovaj trenutak bi u nekom drugom sistemu vrednosti

prosto imao jedno hiljadu bespotrebnih decimala

odlaziti; ne otići

odlaziti; ne otići

kafe su izgleda ukusnije posle popodnevnog smaka sveta

previše je mesta koja bi kao moguću destinaciju nabrojao u 01:37h

previše je mesta koja bi kao moguću destinaciju nabrojao u 01:37h

EDIP: Slušaj, nastaviš li da govoriš kao Tiresija, udariću te. Postoji li neki tajni izlaz odavde? 
IJON: Svakako. To je prvo što se predvidi u jednoj kraljevskoj palati. 
EDIP: Pokaži mi ga. 
IJON: To ne bi bio lep završetak za moju pesmu. Prepoznali bi vas i odmah ubili. Šta mislite, da se to prašta hteti ne biti heroj? 
EDIP: Ne pričaj. Daj mi svoje odelo i svoj instrument! 
IJON: Heroj koji beži preobučen u literatu! Zar ne shvatate kako to ne bi bilo nimalo dramatično, nimalo estetski? 
EDIP: Svlači se! (Skoči na Ijona) 
IJON: Pustite me. Zar hoćete da me posle ubiju kao izdajnika? Da budete krivi za moju smrt? 
EDIP: Vezaću te. Kaži da sam te ja napao. Ti nisi kriv što sam ja jači od tebe. Broji do trista i viči u pomoć. 
IJON: Da vas pretvorim u prozu? Nikako!


naličje tragedije ili onoga što time zovemo / JOVAN HRISTIĆ, “Čiste ruke” (odlomak)

nemam ništa protiv pretpostavki, ako su moje

iz nekog razloga pogrešno osećam da je ova nedelja trebalo da izgleda ovako

iz nekog razloga pogrešno osećam da je ova nedelja trebalo da izgleda ovako

kad imam obaveze, imam i zanoktice

(obrnuto, naravno, ne mora da važi)

“VODITELJ: Imamo zadovoljstvo da vam prikažemo pregled svetskih novosti. (Slajd: Sunce se pojavljuje nad horizontom) Friport, Long Ajlend. Sunce je izašlo jutros u 6,32. Vest o ovom radosnom događaju prva je donela gđa Doroti Stetson iz Friporta, Long Ajlend, koja je odmah telefonirala predsedniku opštine. „Društvo za utvrđivanje smaka sveta” smesta je održalo vanredni sastanak i odložilo taj događaj za dvadeset i četiri časa. Svaka čast gospođi Stetson na njenoj građanskoj svesti.”

“Spaseni za dlaku” / TORNTON VAJLDER 

nije više jutro, osim ako se ono ne računa od trenutka kad se probudiš

nije više jutro, osim ako se ono ne računa od trenutka kad se probudiš

Dodaj mi taj komad rupe

da ga smestim u glavu,

malo dublje i malo niže.

Pitam te -

koja je onomatopeja

propadanja ni u šta

ili propadanja malo bliže?

Pitam te -

hoću li biti gladna

ako mi saspeš sve zube u grlo?



“AUTODESTRUKCIJA”

- nekog marta ove godine

ovom prilikom volela bih da se zahvalim univerzumu

što mi dozvoljava da spavam čak i do pet sati za noć

Oktobar umesto Aprila, to sam mislila